Svirepa ubistva djece koja su uzdrmala javnost u BiH

Ljubav roditelja prema djetetu ne može se ničim opisati ili izmjeriti i zato svako novo ubistvo vlastitog potomka iznova ostavlja bez riječi, ali ujedno i pokazuje da nadležne institucije nisu ni blizu toga da suzbiju pošast zlostavljanja djece, koje nerijetko završava smrću.
Posljednji zločin počinjen nad djetetom, koji se odigrao u Puli, duboko je potresao balkansku javnost. Kjara Pašić (Chiara, 32) zadavila je trogodišnjeg sina te je tijelo bacila u more.

Oni upućeniji u ovu problematiku tvrde da postoji niz faktora zbog kojih jedan od roditelja počne stvarati nasilne misli u glavi prema vlastitom djetetu. Visoki policijski dužnosnik u penziji Dragan Mioković, koji je u MUP-u Kantona Sarajevo svojevremeno radio i na najtežim ubistvima, zgrožen je nad slučajevima svirepih ubistava djece između dvije i pet godina, koje, kako kaže, u svojoj praksi nije imao.
- Ne sjećam se da je takvih slučajeva bilo, pogotovo kad pričamo o maloj djeci. Bilo je situacija da otac ubije sina, ali kada je sin već odrastao čovjek. Ovo s djecom je apsolutna devijacija. Ranije je bilo slučajeva da majke liše života novorođenče, ali da ubije dijete uzrasta od dvije, tri, četiri ili pet godina, toga nije bilo. Ovo što se dešava da roditelji ubiju malo dijete i posljednji slučaj u Puli, meni je monstruozno. To su takve devijacije i do te mjere je destruirana porodica da je to za mene više stvar za psihologe i sociologe - kaže Mioković.
On napominje da bi socijalne službe kroz svoj sistem morale registrirati potencijalna žarišta takvih dešavanja u porodicama.

- Činjenica je da se to dešava u devastiranim porodicama, pa bi socijalne službe morale napraviti sistem da takve porodice i slučajeve jače provjeravaju i da, kada sumnjaju da bi se moglo nešto takvo desiti, o svemu odmah obavijeste policiju - ističe Mioković.
On smatra da je u BiH i regiji problem nasilja u porodici vrlo izražen.
- To je krivično djelo koje ima svoju crnu brojku, a to znači da od deset žena koje maltretiraju muževi možda njih dvije prijave slučaj. Pa ako imate 300 prijavljenih slučajeva, realno je pretpostaviti da ih je bilo 3.000. Potrebno je da se evidentiraju nasilnici koji bi možda mogli nešto takvo da urade, posebno povratnici. U policiji postoje službenici koji rade na slučajevima nasilja u porodici. Pretpostaviti da će neko to uraditi je teško i prevenirati je zaista teško, ali se mora nešto poduzeti. Dakle, prvenstveno na tome moraju raditi socijalne službe, policija i tužilaštva - zaključuje Mioković.

Čedomorstvo u Sarajevu: Udavila bebu i tijelo bacila u kontejner
Mevlida Mujić (23) osuđena je u Općinskom sudu Sarajevo na dvije godine i šest mjeseci zatvora jer je 18. juna 2014. ubila svoje muško novorođenče i bacila ga u kontejner.
Mujić se taj dan porodila u kupaonici kuće u Vogošći. Novorođenčetu je rukavom gornjeg dijela pidžame i sivim gaćicama stegnula vrat i usta. Nakon toga je tijelo bebe umotala u gornji dio pidžame i bijeli peškir te stavila u crnu, a potom i žutu PVC vreću, koju je odnijela na Vilsonovo šetalište.

Slučaj u Trnjanima kod Doboja: Zajedno s kćerkom ubijala novorođenčad
Sanja Bogojević (26) iz Trnjana kod Doboja je, zajedno sa svojom majkom Vojkanom (53), ubijala novorođenčad koju je rađala. Djecu su sahranjivale u blizini porodične kuće. Sanja, koja je mentalno zaostala, rodila je u periodu od 2011. do 2015. godine tri bebe, za ubistvo dvije bebe je optužena njena majka Vojkana, dok je trećoj bebi, čije tijelo nije pronađeno, ona presudila.

Stav psihologinje Anele Hasanagić: Prvo se desi zločin pa tek onda krene priča šta se moglo uraditi
Psihologinja Anela Hasanagić mišljenja je da su nekad uglavnom majke činile monstruozne zločine nad vlastitom djetetom, ali su se vremenom i očevi počeli javljati kao počinioci.
- Evidentno je da je na ovim prostorima narušeno mentalno zdravlje stanovništva i da tome iz dana u dan doprinosi loša socioekonomska situacija u kojoj živimo. Ogromna stopa nezaposlenosti, neuređenost u državi, obespravljenost, u velikoj mjeri utječu na stanje apatije, depresivnost, pa i na povećanu stopu zločina. Činjenica je da se vrlo malo radi na prevenciji svih oblika patološkog ponašanja te na poticanju mentalnog zdravlja - kaže Hasanagić.
Ona tvrdi da se vrlo malo radi i na prevenciji neželjenih trudnoća, na poticanju odgovornosti ka vlastitom tijelu, odgovornosti i značaju formiranja zdrave porodice.
- To su sve aspekti o kojima se priča samo kad se desi nešto strašno, poput ubistva dječaka u Puli, i nakon toga aktivnosti o ovom pitanju potpuno izostaju. Zdrava i funkcionalna porodica je osnova svakog društva, a mentalno zdravlje svake porodice se mora shvatiti jednako važnim kao i njeno fizičko zdravlje, te je na tom planu nužno sistemski i institucionalno raditi. (avaz.ba)